Otvarala sam srce,
širila ruke ka nebu
u zvezde gledala
mesecu sam pričala,
kako imam ljubav jednu,
samo o njoj neprestano sanjam,
jednu ali vrednu čekanja
vrednu praštanja, vrednu uzdaha...
Nisam htela drugačije,
nisam želela drugo ime.
Pričala sam ti o toj ljubavi
radjala pesme, ljubila rime...
Samo tebi, oj meseče
što me čekaš svako veče,
dok blagoglagoljivo besediš,
moju bol polako meriš...
Vidiš oči moje setne,
suv je svaki gutljaj
prstima dodirujem usne,
lebdi prazan zalogaj.
O, taj mesec arhivar ljubavi...i čuvar tajni... :)
Koliko bi bili prazni da nije meseca !?
Hvala Željko na javljanju i osvrtu...:-)
Lp Dragana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Dragana Andric
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!