CIPELE

Prošao je ispod svjetiljke ne dižući pogled,
zamišljen, usamljen,
s onom sitnom borom na čelu,
netremice zureći u vrh cipela
kao da je baš u tom vrhu sva mudrost
izgubljena u jednom jedinom trenutku.
Ulicom su odzvanjali glasovi,
nerazgovijetni, nerazumljivi, nepoznati.
Pogled uprt u točku na vrhu crnih cipela
kupljenih u nekom gradu,
neke godine.
Danas i nije važno koje cipele su na otežalim nogama,
nije ni važno koliko dugo korača ulicom,
nije ni važno u koje doba će uči u hladnu sobu,
sjesti na tko zna kada presvučen krevet.
Ne miriše na sreću,
otužno se vuku zavjese okačene njenom rukom
kad se u njoj još živost igrala osmjehom.
Kuća je mirisala na pecivo i cimet ukuhan u crveno vino.
Voljela je crveno vino, onako kuhano s puno cimeta
i pokojim klinčićem
i šećerom zaslađeno.
Voljela je,
voljela je svako probuđeno jutro
i paučinu ispredenu preko zlatnosmeđeg lišća
umivenog rosom.
A njegove cipele ne mogu uhvatiti ritam,
posrću umorne tražeći korake
u kojima je vidio smisao.
 

Ljubica Ribić

mirkopopovic

mirkopopovic

Poslano:
01. 11. 2015 ob 22:18

Čini se da nas stižu uspomene i najdublje peku u tihim, vedrim jesenjim danima. Prikradu se po rumenom lišću i eto nas gdje smo nekada i negdje bili sretniji i gdje je život, uvijek nam se tako učini iz ovih sadašnjih pozicija, bio smisleniji i veseliji.

Uživao sam u ovoj proznopoetskoj lirskoj crtici!

Lijep pozdrav!

Zastavica

Ljubica Ribić

Ljubica Ribić

Poslano:
01. 11. 2015 ob 22:24

Hvala na komentaru koji me veseli... 

veliki pozdrav i osmijeh šaljem

Ljubica


Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Ljubica Ribić
Napisal/a: Ljubica Ribić

Pesmi

  • 01. 11. 2015 ob 22:10
  • Prebrano 539 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 216.69
  • Število ocen: 11

Zastavica