Šušti tiho u srcu onaj osećaj nemoći,
golica, misliš da se uselio mali mrav
pa grebe, gricka,skuplja, hteo bih nešto
da odnese da se nadje, kad zima dodje...
A u grudima promaja
svira vetar, huče, udara u slomljena rebra,
vire kosti, a srce neće, neće van!
Čeka da se neko čudo desi.
Čeka- melem
jedne pesme umilnog zvuka,
pesme čija će rezonanca
zaceliti sve rane,
spojiti sva rebra
napraviti dvoranu
u kojoj će pevati
i tvoje srce dragi moj
voljeni.
Noćas lutam mračnom ulicom,
bez meseca, bez ijedne zvezde
ni satelita nema...
Pod bosim stopalom
osećam kako zemlja crta oglas...
Nagazi jače ženo,
nešto zbori iz jame,
ovde je moje srce
ovde je onaj melem....
Ne dozvoli drugoj
da vida ove rane!
"Čeka- melem
jedne pesme umilnog zvuka,
Eto.
Hvala Željko na osvrtu...:-)
eto,
lp Dragana
Brez besed sem Dragana. Lepo.
Lep pozdrav, hope
Hvala draga hope, na osvrtu, znači mi puno.
Lp Dragana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Dragana Andric
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!