PREKO CRTE
Jutros je soba mirisala
na izgubljenu muškost
utopljenu u flašama
Ogledalo zijevalo
tražeći život u praznom pogledu
Suhoća ždrijela vapila
za spasonosnim kapima
Ne govoreći
Ne dodirujući
prošla je pored oronule sjene
čvrsto skupljenim usnama
dozivajući sjećanje
Razlog
kojem se uvijek
iznova vraćala
Jeza spoznaje
Zarinute osti u putenost
Svrdlo nemani
Krik nerođenih
Iznošen kaput ne grije gladno tijelo
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ljubica Ribić
- 28. 10. 2015 ob 16:41
- Prebrano 583 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 304.77
- Število ocen: 12
