Volio bih da znam
kako se to radi
kako riječju dodirnuti
tvoje slabosti
nježne ti slabine
da cjelivam
samo dahom vrelog stiha
haljina da ti klizne
s božanskog torza
kao gola bronca
da ostaneš
vita
zavodljiva
u svom tijelu
mišlju kad dodirnem
vrh tvog nosa
krv da ti jurne
nečujnim uzdasima
kroz latice svjetla
jezikom bez usana
da ti milujem pupoljke
na grudima
dlanom punim snova
u tebi da probudim
ždrebicu
željnu divljine
putenu i nesputanu
da vrisneš u nebo
gdje mi je kraj
uzmi me žudnjo i nosi
pomiluj me po kosi
il' me više
nigdje neće biti
bez tebe
do jutra
ni imena moga
ljubavi jedina.
Vsak tvoj stih je vreli stih Duško,
vedno v pesmi imaš dobro vsebino,
z odkritostjo in razgledanostjo zajameš, kar bi rad.
Zato so pesmi tvoje Unikati.
Če bi vedel slabosti, koliko moških bi še ljubilo...
Sicer pa je dovolj da eden, ni tko.
Lep obmorski večer ti želim,
hope
Hvala ti hope. U pjesmama je lakše ljubiti nego u stvarnosti :)
Lijepe snove ti želim.
Duško
"kako riječju dodirnuti
tvoje slabostida ostaneš"
Čitam je već nekoliko puta i ne dosežem do spoznaje da je uporediva s nekom do sada pročitanom pjesmom iste i slične tematike. A to onda znači, Duško, da mi ostaju samo čestitke!!! (Dok se ne izmisli nešto snažnije).
mirko
Hvala drag prijatelju Mirko, od srca, na zaista jakim riječima, koje su snažne na onaj ljudski način, kad svemu daju smisao.
lp s mora,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!