Na vijestima nije ništa reklo
o anonimnim pjesnicima
nit' da žive nit' da mru
u kartonskim krletkama
od svakojakih boli i boleština
gdje snatre da običnom ljubavlju
mogu pobijediti glad
što im kosti jede
i rastače um
u bijele pahulje
prvog jesenjeg snijega
gdje smrznut će se rad
da ostave bilo kakav trag
ako već stihom nisu mogli
u srca unić' ravnodušna
Na vijestima je reklo
da nas je napustio njihov djelatnik
taj i taj
što je skrbio o odašiljačima
gdje filtriraju se informacije
u bijelim i crnima kanalima
u bijelim i crnim rukavicama
i da sutra već
bit će pokopan u dječji balon
i pušten vjetru da ga nosi
lahkog (što bi Mensur rek'o)
bestraga
u nebo od satelita
Pjesniku će platiti
limenkom pive i šatorskim krilom
da napiše savršeni nekrolog
nestajućem svijetu.
Duško, dosti si napisal in všeč mi je tvoj način pogleda...
Gledam prav slično, seveda od malo drugod, pa ni panike.
Balon sem že tko in tko in nosi me, z luno ali brez...Se hecam.
Druga vrstica pesmi poje tu sem rodžen ja, plavo more....
Lep pozdrav v Dalmacijo,
hope
Hvala ti draga hope. Kad bismo jeli uvijek istu hranu, vjerojatno bi nam dosadila. Zato ja nekad dodam malo bibera, soli, da ne dobijem šećernu bolest.
lp sa slanog mora,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!