S vremenom
tko zna kako
zadobio sam povjerenje
patuljaka koji žive
u obližnjoj šumi
počeli su redovito
dolaziti u moj vrt
kad god bi ušli u spor oko
za njih očito
životnih pitanja
obzirom da su malena rasta
(jedva da prelaze 12 cm visine)
uzmem ih na dlan
i slušam slatke piskutave glasove
gdje se nadvikuju u želji
da me uvjere da su u pravu
oko stvari koje ih muče
ja ništa ne govorim
tu i tamo ih uštipnem za obraze
popravim im naherene kapice
i ponudim orahovcem
kojeg oni
pristojnosti radi odbiju
nakon što se dobro isvađaju
skačuć mi po dlanu
ja ih pažljivo spustim u vrt
oni se poslože u kolonu
i vrate mirno u šumu
da nastave tamo gdje su stali
pršteć od smijeha i u šali
a ja im namignem
i pošaljem mjesec
da bratiji toj krasnoj
posvijetli put.
Duško, se vi na skrivaj dobivate in jim daš piti orehovec...
se hecam, samo prebrala sem in res je, hodimo okoli kot metulji,
medtem ko ti odlično pišeš. Vse dobro.
Lp, hope
Kad naučimo slušati, tada smo tek sposobni za ljubav :)
Hvala hope !
lp iz Dalmacije,
Duško
"Patuljci pojma nemaju"... A slušanja i ljubavi - nikada previše.
lp, Valy
Hvala draga Valy, slažem se s tobom :)
lp, Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!