Zrele dunje
na pragu
jeseni
polako tonem
u misteriju
darivanja
ruke ruci
srca srcu
snova snovima
u nostalgiju
opojnog mirisa
zrelih dunja
Još kao dijete bila sam zatečena njihovim slatkastim mirisom i gorkim okusom.
Možda su zbog toga, u mome rodnom mjestu, samo neki imali dunju, kao omiljeno drvo u svome vrtu… možda samo oni koji su vjerovali da se u sladunjavo gorkoj misteriji života krije opojni miris njegovog smisla.
Dunje se nisu jele. One su se darivale. Šutale su skrivene među uštirkanim košuljama naših baka i milovale mladenačke uspomene, koje su se u starijim i težim danima sve jače isprepletale njihovom stvarnošću.
U svome mirisu skrivale su prve drhtaje tijela pod prstima voljenih ruku… prve snove o ljubavi bez bola i kraja i prvo vjerovanje u životnu misteriju prolaznosti, kojom sva trenutna ljepota jednom nestaje. Ostaju tek mirisi doživljaja, koji će se jednom, kao naša jedina stvarnost uzdignuti s nama na put u vječno kraljevstvo.
Lijep opis sjećanja na davno vrijeme, na miris dunja koje su obilježile neke godine u kojima se sa prvim ljubavima suočavalo i sa misterijom prolaznosti, pa eo ipso i sa složenosti i ozbiljnosti života koji se kao takav spoznaje na putovanju lađom vremena...
Vida, tvoje pjesme, tvoji lirski zapisi i crtice bujaju emocijom koja titra nad zagonetkama svijeta i čija otkrića i ljepota plijeni otkrivajući životne trenutke s kojima se odrastalo i koji ostaju u nama.
Lp,
mirko
Draga Vida vratila si me u djetinjstvo, uživala sam čitajući te. Mirkov komentar pa sve reče.
lpb
Mirko, tvoji komentari su prava poetična nadogradnja svakog djela kojeg se dotakneš... želiš, znaš i trudiš se izvući na površinu njegovu bit, što najčešće ne polazi za rukom niti samom autoru. Tvoje riječi... - tvoje pjesme, tvoji lirski zapisi i crtice bujaju emocijom koja titra nad zagonetkama svijeta i čija otkrića i ljepota plijeni otkrivajući životne trenutke s kojima se odrastalo i koji ostaju u nama.- bi poželio svaki pjesnik na uvodnoj stranici svoje zbirke! Hvala ti!
A što se tiče zrelih dunja svaka riječ je suvišna - one su ovdje, mirišu između svakog ispisanog slova, crtice, zareza... posebno nama koji smo odrastali uz mistiku njihove prisutnosti... kako kaže Branka ... Vida, vratila si me u djetinjstvo - nekoga tko ne poznaje miris dunja i nema ovakvih uspomena ova crtica neće dotaknuti....
Hvala Branka.
Vida, i ti si mene počastila - više nego sam mogao očekivati... i pohvalama i komplimentima, pa onda na kraju prekrasnom (PREKRASNOM!!!) Oliverovom pjesmom. Hvala ti od srca!!!
Priklic upanja in sominevnje s kutinami je v tej pesmi, polni nostalgije, tako prepričljivo, kot bi dobil kutino v dar sam bralec ... čestitke,
Ana
...kot bi dobil kutino v dar sam bralec...
Hvala Ana!
lp, Vida
Vida, moje čestitke!!!
Hvala Mirko... za sve!
lp, Vida
Poslano:
22. 10. 2015 ob 23:07
Spremenjeno:
22. 10. 2015 ob 23:09
Odlično napisano, kot vedno, Vida.
Ob branju je tudi meni zadišalo po domu in mladosti.
Tudi kutina je rasla v našem sadovnjaku, nedaleč od hiše ob potoku.
Lp, Lea
Draga Ivanka,
kada ugledah ovaj Lea199, moj obraz omekša miris zrelih dunja s našeg godinama njegovanog stabla... Zrele dunje Pesem si... he,he...
lp, Vida
Prelepo, doživeto. Ti znaš!
Sem se pa ob tej pesmi spomnila na prečudovito pesem Jesen stiže, Dunjo moja, ki sem jo kar malo zanemarila, kar se tiče poslušanja in zdaj bo kar nekaj dni božala moja ušesa. Pokukala pa bom seveda še večkrat k tvoji pesmi.
lp, ajda
Hvala Ajda... lijepo je da si tu...
lp, Vida
Vida, hvala :)
Lp, Ivanka
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: vida
- 17. 10. 2015 ob 08:44
- Prebrano 958 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 468.95
- Število ocen: 18