NEMA KRAJA

drvo je načas zapevalo
pa uzdahnulo
iz oka mu kliznu kap
pa još jedna pa reka
trava se trže diže glavu
zamirisa na vodu sprženu zemlju
drvo je kao ukopano
pratilo šta mu se mučno sprema
pogleda razbarušenu nežnost
pokuša da stiša plač
sklapao je kapke uzalud
rukama predje preko lica
ono opet posta iskričavo
pesma ga je izdala
pobegla u gnezdo
Zevsova strela je meni namenjena
kada padnem prekrij me rukama
usahnuću ali biću tu
tvoje je srce duboko za oboje
jednom ćemo se opet prepoznati
u svetlosnoj kiši meteora
i setićemo se da je svaki uplakani kraj
početak smelog neobičnog jutra
suzama ovlažena trava
diže ruke i prihvati ono što je iz njenog tela raslo

Marina Adamović

Dragana Andric

Poslano:
05. 10. 2015 ob 19:44

Marina,

ovakve pesme mnogo volim. U prirodi svaka uteha može se pronaći, baš kao u ovoj pesmi...Uživala sam...

Lp.Dragana

Zastavica

Marina Adamović

Poslano:
05. 10. 2015 ob 21:53
Spremenjeno:
05. 10. 2015 ob 22:04

Hvala, Dragana

Lp iz sna

Marina

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Marina Adamović
Napisal/a: Marina Adamović

Pesmi

  • 05. 10. 2015 ob 17:35
  • Prebrano 530 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 149.02
  • Število ocen: 7

Zastavica