
Na tavanu prašnjavom
samuje stari gramofon...
Tužna prilazi,
rukom prolazi
vrti ploču u krug...
Igla podrhtava
i stalno upada u istu brazdu,
ponavljaju se melodije
za masu napisane...
Jesu prelepe,
srce razneže,
oseća, nisu njoj namenjene...
Dobra pesma, Dragana! Zaista, jesu lepe pesme, ali je ONA posebna, za NJU su stalno nove i nove melodije, nikako ne ponavljanje... Na tavanu su uspomene, jedna prelepa o koju se sapliće igla na tom gramofonu... Zaista, divna metafora!...Bravo!
Lp Milena
Milena,
i tvoje su metafore jake, pišeš baš onako kako osećaš, i po mom mišljenju, samo tako se i stvara dobra poezija, kada utkaš deo sebe u pesmu. Hvala ti na osvrtu.
Lp, Dragana
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Dragana Andric
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!