Ne,
nisam te čekala u beskraju
i nisam tražila izgovore za nebrigu
jer sam prestala živeti za trajanje
prestala sam želeti i nadati se
zatvorila sam vrata i prozore
ugasila sve imaginarne svetiljke
isušila sam sve zaostale suze
i nestala
bez trunke žaljenja
tuge i krivice.
Prestala sam čekati
udisati samoće
pronašla sam sopstvenu svetlost
i počela
konačno da živim
za neka nova prohladna jutra
za sunčane dane
u kojima dišem
smejem se i plešem
u životnoj slagalici
koju sada pravim
od delova sebe.
Svi smo mi slagalice koje se u određenim momentima preslažu... Pronaći svetlost u sebi - postaviti sebi novi cilj je početak slaganja nove slike, nove slagalice... Zanimljivo i lirski prikazano sazrevanje.
Lp Milena
Biljana, evo tako je dobro sve rekla Milena. Ja ću još dodati da sam nakon prvog čitanja zastao. To je ono kad se zanijemi, kad preplave emocije, kad gledaš u zid...
Da, usud naš je - često i mnogo, mnogo puta SVE IZNOVA.
Pozdrav, M
Mirko, Milena...hvala vam na sažetim komentarima jer pronikli ste u suštinu! Snagu (svetlost) potražimo u sebi i biće sve onda dobro. Često nismo ni svesni koliko smo zaista jaki!
Lp. Biljana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Biljana Gavrilović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!