
ima krugova
koji se nikada ne zatvore
kao odlazak kući posle smrti
kao čeljusti koje zjape
i kosti će se naše saviti u gnezda
pre nego ih ptice razvuku kao travke
o... nebo moje plavo
nebo moje
tamno
neka me proguta zvezda
sa koje sam ovde
pao
jer ja sam se svoga
odrekao jata
jer meni su iste
postale sve razdaljine
u središtu sam kruga
koji se zatvara
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Željko Medić Žac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!