sve sam dalja od riječi
a znala sam napisati
ponekad i dobru pjesmu

reče mi prija par dana
u nekom razgovoru Admiral
kako se treba pozdraviti
s pisanjem kad osjetimo
nutrinom pravu ljubav

nisam bacačica pjesama
kao naš veliki pjesnik
ali umijem voljeti tebe
jednako jako kao Admiral
svoju Barbaru

iako ne pitam gdje si
jer znam gdje uvijek jesi
i to je sasvim dostatno
da bih normalno disala

***

evo poklanjam
nedovoljno iskazanima
sve pjesme ljubavi
do sada napisane
odričem se svih
nesloženih riječi
težinom nosećih

dušom
ljubeći samo tebe

ja svoju pjesmu pišem
živeći je u tebi
i priznajem skrušeno
previše te osjećam
da bi te gradila slovima

kako si u pravu Admirale
svaka buduća riječ bi bila
jedna mala izdaja
onoga što volim

i više od previše
(ovo bi bio moj zadnji
vantjelesno začet čin)
zasigurno
porod na izdisaju