Uhvatio se za glavu i ponavljao:
"Teško mi je, teško mi je, teško, o..."
Bledeo je, drhtao,
a reč preko ovih
nije izgovrio.
Nadao se kako će mu neko prići,
kako će ga zagrliti,
kako će mu reći:
"Ne boj se,
dobro si,
ja sam tu,
ne brini."
Nigde nikoga,
samo on i
neizvesnost koja mu se prikradala venama.
Sutra su ga proglasili krivim zbog smrti
dragog prijatelja
još od rođenja.