Već je ponoć, ljubavi
ja pospremam lice
skidam osmijehe
i slažem ih u ormar
odmah do nepotrebne odjeće
a i što će mi sad osmjesi
kad nisu usklađeni
s poretkom zvijezda
u tom mravinjaku
bez stražara
koji je zaspao
naslonjen na topli grudobran
nemoj mi vjerovati
ako ti uđem u san
uzmem te na ruke
i stanem cjelivati
tvoja mala mila stopala
nemoj mi vjerovati
bez muzike iz zemlje
iz duše
sa svih strana
ako ne odzvanja s neba
pa u tvoju kožu nježnu
da se zariva
da putuje prvo
kroz ružičasti cviječnjak
u tvoje vrtove
mirise
misli
trbuh bijeli
u visine
u more
otoke
do očiju
oh kad bi znala
primiti me za ruke
i privući u sebe
da ne tražiš razloge
objašnjenja
otkud čovjeku pravo
da ljubi ljubi ljubi
bez kraja
da bude sumanuti vjetar
što šiba po trskama
a one se povijaju
kao da plešu
svoj ples urođenika
u transu podižući zid
svakoj nesreći
tako se ne misli
nemoj misliti
laku noć ljubavi.
Duško, napisal si odlično prav za sladko spanje,
si napisal še neverjemi vsega, vendar kdo jim ne verjame, ko spijo,
ko so nekako v svojem elementu. Čudovito si napisal uspavanko
še pred menoj, le da je drugačen naslov in seveda bolj mojstrsko,
kot samo ti znaš.
Želim ti še veliko lepih dni na morju,
pozdrav iz neprebojnega betona.
hope
Hvala ti hope. Ja sam se lijepo naspavao, vani je sunce, još jedan lijep dan za Poeziju :)
lp s mora,
Duško
Zid od trske odlično štiti od promaje, od tuđih pogleda, a propušta svež vazduh...Lagano, lepo, pomalo setno... Sjajna uspavanka, reče Hope!!!
Lp Milena
Ja sam vjerovao da bi ovi stihovi mogli prije probuditi nekoga, a ne uspavati ;)
Šalim se.
Hvala Milena !
lp, Duško
Čarobno, zrelo, snažno, poetično, rast će na svakom budućem tlu.
Lp, Mirko
Hvala Mirko, dragi prijatelju, na uvijek posebnom komentaru.
lp s mora,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!