Mlada djevojka
prekriženih nogu
u kratkoj suknji
čita knjigu i
čeka lokalni autobus
da je odvede
na točku sazrijevanja
student stoji sa strane
prikovana pogleda
u najživotniji križ
što ga skova Bog
u svojoj dokoličarskoj
fantazmagoriji
( ovdje pjesnik prelazi sa prezenta
na perfekt )
ostao je tamo
i kad se ova digla
na svoje duge noge
zatvorivši prethodno knjigu
ženstvenim prstima
k'o da je u snu
propustivši neko važno predavanje
na akademiji mrtvih nauka
kad je i on otišao
suprotnim putem
da negdje pronađe
lijek za iznenadnu bol
i nesnalaženje
( mogao ju je barem zapitati
kamo ide ili što to čita
ali kako )
sletjela je mala
eskadrila golubova
i pozobala mrvice
koje je tamo ostavio netko
bez namjere
na stanici
koji nikad nije upoznao
glad.
Kao i onda, davno, kad sam spoznao da mi je poezija najbolja prijateljica, dubio sam u ovo pjesničko djelo. Kad kažem DJELO, moram podvući da nisam pogriješio, ali niti da će bilo tko drugi pogriješiti imenuje li je na isti način. Dopusti što dopuštam slobodu cijeniti mišljenje drugih. Zaleti mi se. Naročito poslije odličnog romana, ili odlične poezije.
Veliki pozdrav s "kontinenta"
Duško, bom samo zapisala končni del s katerim si zaključil in mislim da je tko
ki nikoli ni poznala tista čakalnica lakote, kako dvoumno, sicer tudi študent
ni bil lačen ničesar, ampak je odličen zaključek in seveda odlična cela pesem.
Lep pozdrav z betonskih poti,
hope
Mirko i hope, hvala od srca na uvijek prijateljskim i meni važnim komentarima, jer dolaze od umjetničkih duša koje jako cijenim.
lp s mora,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!