Umem da pričam mnogo
I ne kažem ništa
Umem da rečito ćutim
Da toliko ćutim dok u meni
Ne utihne i poslednja reč za tebe
I kad zaćutiš u meni duboko
Kao da te nikada nije ni bilo
Kao da ničega nije bilo
Osetićeš paučinastu prazninu
Ispod pazuha, u praznom zagrljaju
Na golim grudima, po koži, u damaru srca
Svuda gde sam ti bila
Umem da nedostajem bolno
Bolno do ćutanja.
Helou Milena,
kar mravljinci mi grejo po koži, res, tišina je težka in potem se naredi praznina, uh.
Lep dan ti želim.
Igor
Dobro jutro Milena,
prav se mi zdi tako, no odvisno od počutja in hotenja, da se pove veliko in hkrati nič...Je pa to dobro, sploh pri tistih, ki radi....nosijo in dodajajo okoli....npr. pri kakšnih znancih ali pa sosedih, če so take sorte. Vseeno mislim, da nekje človek
mora odložiti tudi svojo notranjost, da se počuti bolje.
Lepo si napisala. Želim ti lep dan.
Pozdrav, hope
Igore, ponekad i ptice zaćute... a onda shvatimo koliko nam nedostaje ta njihova graja :) ...
Želim ti lep dan
Veliki pozdrav
Milena
Poslano:
03. 09. 2015 ob 11:48
Spremenjeno:
03. 09. 2015 ob 12:12
Draga Hope,
ćutanje je rečitije od reči... ali ćutanje mogu da razumeju samo posebni ljudi sa kojima smo na istim talasnim dužinama :)... Ponekad samo shvatim koliko bolno nedostajem, komšiluku, na pr... onima što pričaju mnogo, a ne kažu ništa... :)
Evo ti jedne lepe misli za prijatan dan (i noć)
"Ne treba se brinuti što psi laju na mesec. Oni mu sjaj pomračiti ne mogu"
Lp Milena
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milena Vučković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!