U OČIMA SVIJETA
Ukotvit ćemo se
napokon i mi
u neku luku nebesku
sidrima od ugaslih srca
zbunjeni čistoćom pejzaža
u visinama
isprani od kiša i sunca
ja ću te nagonski htjeti
uzeti za ruku
priviti tijelo tvoje svome
grleć opojnu prazninu
u pokušaju da nekako
pomaknem vrijeme
ti ćeš htjeti izustiti
nešto o tome
što sam ti ja bio
i koliko blizak
u nedosanjanim osvitima
ali iz tvojih usana
izlazit će samo mjehuri
i para živih boja
od kojih duga se stvara
kao arkada
dolje
u očima svijeta.
Tko ne može bez poezije evo prilike da opstane !!!
Hvala Milena i Mirko, uzvraćam komplimentima na ljepoti koju nam darujete svojim zlatnim perima !
lp s mora,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
- 25. 08. 2015 ob 00:06
- Prebrano 765 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 238.8