Nizaju se ostaci dana s
mrvama na stolu,
pogriženim komadićima kruha,
s praznom čašom okrušenog ruba i
polupraznom flašom, koja zaudara
na zakisanost života.
Nizaju se ostaci noći
s djelovima rublja na podu,
raspremljenim krevetima i
otiscima naših zvijezda u
prašini nepočišćene sobe.
Bože, kako ljeti može zahladiti!
Iz zatohlih uglova oprezaju nečije oči,
a ja tražim onaj tvoj pogled,
pogled preko pune čaše,
onaj gentlemanski naklon i...
Pijmo na tvoju ljepotu ljubavi!
Zašto baš Mocartov Rekvijem?
Slegnuh samo golim ramenima i
poželjeh
napisati pjesmi kraj.
Pesmi se težko končajo.. a ne Branka?
lp
Tudi tvoja pesem je odlična Branka.
Hvala ti za odmev.
Lp, hope
Kako so poletja lahko hladna...res je, Branka in kako dolge so lahko noči utrujene od mraza.
Lepa
Lp
Pi
drage moje li, hope in pi zelo sem vesela vašega branja in komentarjev, tudi zato ker je pesem v hrvaščini. Hvala in lp vsem.
branka
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: branka
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!