Kada nas dvoje vodimo ljubav
U tome nema ničeg neprirodnog
Nema ni svetog ni večnog
Ne pomeramo planetu iz ose
Niti nas kosmos pohodi
U ovom ledenom mraku
Trenutak topline tražimo
U uzburkanoj krvi što plavi
Ovo malo kostiju i kože
Kada nas dvoje vodimo ljubav
Mi režimo jedno drugom u uvo
Poput zavađenih cigana se psujemo
Ujedamo se rečima i zubima
Ciljamo najosetljivija mesta
I gledamo se duboko u zenice
Da nam ne promakne senka smrti
Dok se prikrada i nadolazi
Poput crnog gustog talasa
Kada nas dvoje vodimo ljubav
To je pisanje poezije
Zapisujemo stihove
I ostavljamo da se sami tumače
Dok zora sviće
Ne pokrivam golotinju
Pred tvojim pogledom
Bez stida sam prostrta
I konačno srećna.
...še en dokaz predanosti poeziji, Milena; pravo darilo tebi, ki ti je uspelo napisati lepo pesem in lepo darilo meni, ki rada berem tvoje pesmi;
lp,
koni
Koni, veliko hvala na predivnom komentaru. Moja radost je velika jer je pesma pronašla čitaoca...
Lp Milena
Milena, tvoja je poezija kvalitet pred kojim se skida kapa.
Lp
Mirko
Takšne totalne izlive,
lahko izusti kri, ki je obarvana
s temperamentom južnjaškega pečata,
v kateri se vsaka celica telesa osebno izkaže
s svojo noto preseganja nad realnostjo.
Polnokrvna znalka si v opisovanju brezmejne intime
in pojmovanja kaj je ljubezen, ko jo objame strast.
LP Tomi
Mirko, hvala do neba na predivnim rečima!!!
Lp Milena
Poslano:
18. 08. 2015 ob 22:02
Spremenjeno:
19. 08. 2015 ob 00:36
Tomi, ostala sam bez reči i bez teksta na ovako topao osvrt na moju pesmu...
Do neba sam zahvalna
Topli pozdrav iz sveg srca
Milena
Da te ne ureknem... Guraj.
Željko,
znaš ti mene :) ... Ne možeš da me urekneš :) Hvala ti puno!!!
Lp Milena
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milena Vučković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!