Ljetna vrućina

sa žamorom

nasmijanih lica

koči gibljivost

pjesničke tuge.

Po mokrom platnu

živahni brodovi

povlače bijele crte

koje polako nestaju

u dubinama

živog akvarela.

Usidrena lađa

mirno kruži

oko crvene  boe

kao centra

svojih mogućnosti.

Tamo daleko

u samom poljupcu

neba i mora 

kao stari stjegovi

nekada vijorećih zastava

bude se sjećanja.

Vrtim vrijeme

kao kotačiće

pod posudama

novo posađenog cvijeća

i kao izbjeglica prošlosti 

s očima boje lavande

ulazim u krošnju

ljubavne cvatnje

koja me nadahnjuje

svom ovom ljepotom

zrelog ljeta 

vida