Premda je po svojoj prirodi
bio veseljak
pjesnik Ivica Tintilinić
pisao je mrtvački ozbiljnu poeziju
prepunu opskurnih opservacija
o Bogu, malim mačićima
i ranim jabukama
o teškim mukama
insekata i drugih živih bića
prilikom oplodnje svojih družica
o kurama mršavljenja
kao modernom stilu života
o egipatskim piramidama
koje su s neba pale u pijesak
( uz silan tresak )
o tome kako su braća Grimm
u stvari bile sestre Grimm
( Jacobina i Wilhelmina )
koje su napisale sve te
nasilničke bajke
gdje vukovi jedu bake
umjesto da
kao svi normalni vukovi
konzumiraju mladu janjetinu
( a sve zato što su
ostale stare cure,
kažu da je Jacobina
imala zaista tešku narav
dok je Wilhelmina
znala plakati po cijele noći
za nekom svojom propuštenom
ljubavi )
i sve tako je Ivica stihovao
do svoje duboke starosti
u strahu od smrti
da ga ova
ne zaobiđe.

Duško Babić