Crkva se ne smije
kitit' zlatom
ni pjesnik odveć
riječju slatkom
da ti u srce uniđe
putem prečim
i tamo zakon stvara
gdje zakona ne smije biti
da ti slobodu razara
a um vrti
k'o vjetrenjaču
u pustom polju
gdje je nekad nic'o mak
divlja ruža
i ljubav bez srama
u divljinama
što ih Bog
za sebe čuva
da se tamo
ubode na trn
i napoji žedan
k'o divlja životinja
s korijena
siromaške
duše čiste
zaboravljenog
svijeta.
Že dolgo imam občutek, da se je bog zbodel in že stoletja spi. In nikakor ne pride prava ljubezen, da ga bi zbudila.
Zdaj vsaj vem, zakaj. :)
Odlično, kot vedno, dragi Duško.
Lp
Irena
Da, jako lijepa asocijacija na Trnoružicu :)
Hvala od srca draga Irena !
lp s mora,
Duško
Za tu "divljinu" u nama ne postoji zakon... Samo hrabro srce da u nju zaroni i na svetlost dana iznese pronađeno blago... Blago poput ove pesme, Duško!
Lp iz Pomoravlja
Milena
Hvala ti, draga Milena, na prijateljstvu i istančanom osjećaju za riječ, za misao.
Lp s Jadrana,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!