Slatka moja iluzijo,
još kada je potkovana
vrtom čarobne pesme
u kojoj se voleti
bez granice sme,
duša postane razdragana
što joj pesmu podario neko,
Iluzijo!
Lepa li si?
Lepša si od gorske vile,
od blistavog oblutka u potoku
od mirisa kukuruzne svile,
od sjajnih iskri u njegovom oku!
Iluzijo,
što si kao mehur sapunice,
niko te uhvatiti ne može,
u trenu pokažeš svoje lice,
kad se razočaranost i tuge
pomnože...
I nema te više
ma koliko balona naduvali,
nestaješ kao dah letnje kiše
u kojoj su zabludu sa lepim rečima
skuvali!
02.08.2015
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Dragana Andric
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!