Probudio se znojav,
ustao je,
umio se i
obukao.
Otvorio je pažljivo vrata,
ušao u cipele,
krenuo korak po korak do
stanice. Ušao je u bus,
seo, mahnuo detetu ispred sebe,
sišao u centru, nastavio kretanje.
Smireno je pogledao nebo,
pomislio zahvalno:
"uspeo sam, uspeo, noćas se nisam
ubio..."
Škripa kočnica u njegovoj glavi,
odjeknula je prejako,
a šapnula:mu je nečujno :
"još neko je uspeo, nisi
jedini."
Poslano:
31. 07. 2015 ob 16:26
Spremenjeno:
31. 07. 2015 ob 16:50
Misija Marine Adamović, na ovim prostorima je nešto neponovljivo i vredno svakog poštovanja!
Nema tog USPEHA, koji bi mogao to dočarati. Jedino da odemo, u velikom broju, u Pobedinu, u Niš, i da se poklonimo ovoj velikoj Ženi/Čoveku!
Nemam, jednostavno, nemam više reči...
Poslano:
31. 07. 2015 ob 20:35
Spremenjeno:
31. 07. 2015 ob 20:36
Oh, Milene, i ja sam ostala bez ikakve..samo mogu napisati ogromno HVALA
Itekako spremno potpisujem svaku Milenovu riječ!
Veliki pozdrav Pjesnikinjo:)
Hvala, Mirko, hvala i Vama...
Pozdrav iz Pobedine
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Marina Adamović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!