
Rešavam jednačinu
sopstvenog postojanja
sa bezbroj
nepoznatih stranputica.
Kotrljam emocije
niz ambise tudjih života
pokušavajući da od njih
napravim nezavisne nepoznate.
Ravnodušno topli sjaj zvezda
delim sa okovanom svešću
u nemogućnosti da izmedju
hiljadu mogućih
odaberem pravo rešenje.
Sjajna pjesma. U svakom slučaju itekako vrijedna pažnje.
lp
Nikoli ne vemo in ne moremo vedeti, pa se kljub vsemu sprašujemo. Če se ne bi, bi vegetirali, brez iskanj, ki nas vodijo, brez umetmosti........nagonsko in vseeno bi nam bilo. Bi bili še ljudje?
Pesem za postanek
Lp
Pi
Hvala Irena na postavljenim pitanjima... Ja još uvek rešavam jednačinu :) ...Bez pitanja ne postojimo kao ljudi, a da nije tih preispitivanja, ne bi bilo ne samo umetnosti, nego ni nauke... Mislim da je ovo jednačina sa više nepoznatih i sa isto toliko rešenja.
Hvala najlepše
Lp Milena
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Milena Vučković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!