Sofijo, jesu li već donijeli vijence
živopisnih boja i meni tako drage
iz suncokreta i tratinčica što podsjećaju na jasmin
oprosti mi, ali to cvijeće je suviše prijazno, znaš to
i nikako me ne ispusti iz zagrljaja
kako ću se spasiti od Ljubavi, Sofijo
izaberi samo odgovarajuću životinju, Giselle
zmiju, vranu, možda otrovnoga pauka
koji plete stihove oko povijenih grana

Sofijo, jesu li već donijeli svijeće,
vitke i duge kao balerine
koje i oprljenim jutrima plesuckaju na zgužvanim klupama

Sofijo, jesu li već donijeli kâd
mek i ljut
grize u nosnicama na tisuće sati koje uplićem u grotesknu priču
kad je spisak predug
da bi se zagrlile na trgu
a ja sam samo prekrasno donje rublje na rubu pretinca
koje se predaje zasniježenom mraku

Sofijo, jesu li već zagrnuli zavjese,
teške i vinsko crvene, prožete znojem i suzom
otrovnom što se vije kroz krvotok
razmiče stegna
i pjesni epitafe na gradske zidine

Sofijo, jesu li već donijeli kanapee,
poslije mučnih disaja između vulkanskih opraštanja
okusne bradavice su gladne i željne slanoga dodira

jesu li već donijeli vino, Sofijo
ono će biti samo za mene
za mene za mene za mene
daj mi ga
da u snovima mačetama ubijem iscjelitelja

Jure Drljepan (JUR)