Ima noći kada bi namjerno
dozvala šutnje stiješnjene u svakom retku
i sjećanje na misli u krletci punoj sjaja i stakalaca
gdje su svitanja spora u dolasku
u graciozne dekore imućnih
i u suncu ne blijede haljine od kineske svile.
Zatvorenih očiju bila sam velika i mala
u hladnim sobama
u malo poznatim gradovima
pletući svoja blistava gnijezda
dok je negdje ljubav rađala rumenu djecu
i zvuci violine zatvarali noći zvjezdane.
Bivala sam već mnogo puta blizu
nepoznatom licu
čekajući da pero pusti mladice
nadživjela i sebe i tuge.
Opet sam mlada kao nekada
u gradu sa prstima akacije
i ni jednu tugu više nemam koju bi dijelila s tobom.
Davno još prije nas
već si bio dlan koji budi moju nježnost.

luciapavlovic