Jedem pitu s višnjama
(ne savijaču, nego onu "lenju")
i nešto razmišljam
kako je u životu
slatko sastavni deo kiselog
i obrnuto
sve nešto tako bez veze
filozofiram
nadmudrujem se
sa samim sobom
(a našao sam i s kim ću)
u neko kasno doba noći
baš mi se tada prohtelo
da pojedem parče pite s višnjama
usput sebi recitujem Jesenjina
sigurno prilično pogrešno
u svakom slučaju
na poluzaboravljenom ruskom
i ne pitam se
odakle mi sad Jesenjin
onako
došlo mi
jedem ja tako
tu pitu s višnjama
u neko nedoba
dok normalan svet spava
uz Jesenjina
i neku tihu muziku
(pravim se da znam čija je
pripisaću je Prokofjevu
može mi se)
filozofiram i fantaziram
o životu
o kiselom i slatkom
i jednostavno živim
taj trenutak noći
onako kako mogu i hoću
jedan od neprekidnog
niza trenutaka
na vremenskoj magistrali
i ne brinem se da li je
Jesenjin baš tako mislio
ili je muziku koju slušam
komponovao Prokofjev
ili Stravinski
u svakom slučaju
ili ću leći da spavam
ili ću pokušati
da napišem nekakvu pesmu
samo da dovršim
ovo parče pite s višnjama
i da malo zaboravim Jesenjina
Poslano:
27. 06. 2015 ob 22:11
Spremenjeno:
27. 06. 2015 ob 22:12
Iz svake stvari, svakog događaja, najobičnijeg, najčudnijeg, "tek onako" nastaje inspiracija za predanog pesnika.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milen Šelmić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!