Kad prođe zanos
filozofskim smicalicama
o smislu i besmislu
onoga što tvoje oko
vidi kad se zatvori
kao refleksiju sunca
iza zatvorenih vrata
pa ti se čini
da sve ima
svoju dubinu i visinu
kao toranj
od slonove kosti
izrezbaren
od podnožja
do vrha
gdje kao šiljak
zariva se u nebo
stvarajuć
smrtonosni poljubac
djeteta i starca
ostaje ti
blistava tuga
i kriška mirisnog kruha
kao utjeha
da si bio tu
nadohvat svemu
jedinstven
i božanstveno sam.
Unikatno, kao i sve ostalo od tebe :)
Hvala ti, draga Jagoda !
lp s Jadrana,
Duško
Unkatna (kot Babilonski stolp), kot slika za zaprtim očesom, ki se ostri in barva s tvojim jezikom, čestitke,
Ana
Hvala ti draga Ana, od srca !
lp, Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!