„Ne ljubi me nocas
Bit ce suza stihovi ce teci
Ne slusaj me mala jer ces cuti
Sto ne zelim reci I nije istina
Sve je to od loseg vina...“

U sobici ne većoj
Od četiri kvadrata
Tek metalni krevet
I peć, u kutu
Hladna
A ti i ja, vrelina
Dodir usana
I tijela toplina
Na malom prozoru
Zamagljenom
Ispisana širina i dubina
Voljenja

A vani snijeg...Mrzlina

Volim te, kažem šapatom
Ne dišem u iščekivanju
Čujem u daljini sat sa kule
I odbrojavanje
I bojazan, svanut' će
Otkrit će nas crvenilo s istoka
Saznat će da dijelimo krevet
Metalni (s otpada davno pokupljen)
Besramni
U ljubavi pogubljeni

U glavi vrtim stihove
Bregovićeve
Sve je to od lošeg vina...
Nesvjesna
Bojim se
Opijen vinom reći ćeš
Što ne želiš reći
I nije istina...

Skrivam nagost
Sve svoje skupljam u trenu
Ni ne gledam te
Zatvaram vrata polako
Još uvijek štitim te
Ne otkrivam te
Ni ne krivim te

I nestajem koracima
Prigušenim zorom sa istoka...

A trebao si samo
Glasom nadglasati
Tišinu
I šapnuti mi tiho na uho
Volime te...

Emilija Mijatovic