Psihijatrija već poodavno nastoji
svrstati pjesništvo u neku kategoriju
abnormalnih ljudskih aktivnosti
jer nije čovjeku dato da zbori ovako:
poljubit ću noćas nebo u tvom oku
ili
samo srna zna bezimena tajnu mog srca
ili
u sjeni svijeta zadržat ćemo dah do prve smrti
ili
ne odlazi od mene ako i Bogu si milosnija
treba govoriti običnim jezikom
koga razumije svatko
i imati ispeglano odijelo
za svaki slučaj
i svaku priliku...
Duško, kad je tvoja pjesma u pitanju najprije kliknem na DODAJ V IZBOR, a onda je čitam. Nikad nisam pogriješio.
lp,
mirko
Vice versa.
lp s mora dragi prijatelju,
Duško
Slažem se s prijateljem / pesnikom Mirkom
lp
Marina
Tudi jaz, mojster Duško :)
Lp
Irena
Hvala dragim prijateljicama i vrlim umjetnicama, od srca !
lp, Duško
Uživancija! :)
Hvala draga Jagoda,
lp, Duško
Obleka jezika in jezik poezije, oboje v posrečeni kontrastni poziciji normalnosti / nerazumljenosti v pesmi, ki poleg jezikovnih sredstev očara s svojo duhovito domiselnostjo,
čestitke,
Ana
Hvala draga Ana, očaran sam :)
lp s Jadrana,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!