leto je na pragu
sve buja od života
prošaptala reka
zamirisao beli krin
bosiok zeleni
smiraj duši donosi
kilometri padaju
melanholija raste
i sve vri od života
melanholija raste
misli putuju brzinom svetlosti
melanholija raste
duša setna
sanja
nešto joj nedostaje
možda baš onaj
prvobitni raj
u kome
nije trebalo
sakrivati istinu
Ona blaga melanholija je ugodna... ;)
Pozdrav.
Mikailo, hvala na osvrtu.Ova melanholija je i inspirativna!
Lp Dragana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Dragana Andric
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!