Čujem kako posipaju zemlju i
kako me zauvijek od sebe odvajaju,
čujem njihov plač, koji oni ne čuju,
kojeg misle da samo sanjaju,
čujem poslednje boli kako se
iz mrtvih utroba isparavaju,
čujem sve ono što oni misle
da nitko ne čuje i ne može čuti!
čujem i tamu…i njenu pjesmu
koja se ovdje dole kao zastava
svojom melodijom vijori,

čujem žive korake kako lažno
koračaju i tuđim bolima se naslađuju,
čujem kako lažno vjeruju i lažno se
nadaju, jer znaju da ispod istih koraka
njihovi preci, s još živom
osvetom i mržnjom, dole spavaju!

vida