osećam tišinu
čujem damare u venama
samo da odmorim,
da raspremim postelju
i tvoja sam do večnosti
ako me želiš
baš ovakvu
tananu nežnu
bez otrova
da se borim sa zverima
tvoj me dah samo budi
tvoj me dah uspokoji
mir osetim
kad s' tobom
zvezde brojim
i pesmu krojim
i ne treba mi više pesma
ako nije lek nečijoj duši
mnogima otrov samo stvara
da razumeju dara nemaju
ili imaju
al' sujetu svoju
ne mogu da obuzdaju
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Dragana Andric
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!