ne znaš ti kako je
kad u suzi vremenom
svemir zatreperi
i nikad nećeš razumjeti
kako je to kod mene
uvijek sve na početku
ima u tome neke ljepote
kad zaiskriš sav
od iščekivanja
jednu malu vječnost
našu vječnost
pa se prepustiš
voleći bez riječi
i ljubeći riječima
smisao ne razlikuješ
početak je uvijek
dobar svakom početku
jer ide kronološki
(mada odavno već moj život
pobija sve zakone logike)
ima u tome neke tragike
što se svi moji krajevi
događaju uvijek ispočetka
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Danja Đokić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!