sve se već dogodilo
i ja više nemam o čemu da pišem
krvotok je korenje svih otkinutih reči
koje su klijale u tami sa crnim
hlorofilom
u najtišem času svetlost se upija
i samo je cvet u dosluhu
sa silom
u meni zveči velika praznina
mene rezonanca tela
ubija
zar ne vidiš kako se urušavam u sebe
i bivam jedna pukotina
cela
ZAISTA FASCINANTNO !!!
Lp marija
Hvala Marija!
Iskrena, rahla, lirična pesem o tem, kako pesem zlomi pesnika, kako ne more ničesar povedati in kako se sam spreminja v praznino. Čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Željko Medić Žac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!