1. Recepti
isprekidan glas iz daleka,
iz Šefilda se javlja: mama,
mama. ma... pita, kako
sprema se. pita
od sira. zapravo,
naša gibanica
2. Lekcije
pomalo zaboravljam
imena više nego lica
svojih učitelja.
važne datume ratova
i revolucija. guram
epohe na pogrešna mesta.
brkam radnje. i sada
znam da se zadržavam
sve više na početku,
kao ustajala
voda koja se upinje
da nas sve ubedi
kako teče
3. Igre
u našem drugom svetu
gde dobre čike, gosti
ispisuju
maslačke po travi
uz kuću, čitaj: devojčice
skakuću, igraju ćorave
bake. i jure
dečake zajapurene
od prenošenja šuge.
svi na kraju
prođu kao nož kroz moje
kosti
i srce. dok biju
u noge i uzvikuju
neka bije, neka bije
Napomena: ćorave bake, šuge i neka bije, neka bije su nazivi starih dečjih igara
Jagoda, ovo su tvoji najbolji tekstovi, jako mi se dopadaju, sve je u meri ljudskog života, sve je poznato a na nov način rečeno. U tome je jeste čar pisane reči.
I što mi je još najdraže: bez trunke patetike i samosažaljenja.
Volim takve emocije i gledanje na svet.
Hvala ti.
Hvala tebi, na divnim rečima podrške i razumevanja...rečima koje ohrabruju i inspirišu. Veoma sam zadovoljna što čitalac i pesnik, kao ti, Mikailo, razume i poštuje moj rad.
lp
Jagoda
Zdi se kot poslavljanje, kot bledenje zdajšnjika, ki se umika vse mlajšim in mlajšim spominom. Prvinsko ostaja zapečateno in vedno dosegljivo in tisto, naučeno, se odmika (kot neuporabno, nebistveno) v nepriklic. In pridružujem se Mikailovem mnenju. Čestitke,
Ana
Hvala, Ana, na pažnji i sjajnom komentaru!
lp
Jagoda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!