'Tvoje disanje me nosi' ... čujem sa radijskih valova.
Ne znam, da li me sustiže tvoj zvuk?
Talasanje daljina?
Na staklo prislonim uvo
i putujem za frekvencijama.
Dišem prve lahore,
hvatam izmaglice
koje se zgušnjavaju u pruge vetrova
i napinjem oprugu našoj udaljenosti.
Kada se zvuk dodirne lanca daljina,
znam, da su se pruge izbrusile
i da je vreme za osluškivanje.
Iz otvorenih misli sklizne zrno glasa
i raširi se u magičnost artikulacije.
Tada smo najbliže.
Zatim se povetarac opet pobrine za odboj,
i svedok sam nikada sasvim čujnoj kompoziciji,
kojoj su vetrovi istrgli notne stranice.
Što ostane, međuprostor je
približavanja i udaljivanja -
peščana osulina, sipka i osipajuća.
Zrno inače i ne zanima poreklo vetra,
nego samo silovitost lanca,
koja ga veže za moje uvo.
Marko Skok - Mezopotamsky