Trebao sam biti bezobziran
sakriti te pod kožu
pod Boga
u oko

trebao sam prešutjeti mraz
i grliti prazninu
gdje si nekad bila ti
i osmijeh tvoj

trebao sam bolje razumijeti
sustav po kojem ljudi
umiru za života
sanjajuć drugi

a nisam trebao žeđati
ni gladovati
pored tolikih vrtova
i zrelih plodova
što mi se nudiše
jarki pod suncem

trebao sam biti krst
na humku svom
ili neka rečenica
koja se šapće pred san

( kao da te više ne znam
onako ljubiti
dugo u jutra
kad ispari sva rosa
u nebo

s latica ožutjelog
cvijeta)

Duško Babić