Ona
Rano je jutro,
ona još spava…
Zvoni joj sat,
zaboli je glava…
Jedva se diže,
dok blaženi san
pomalo otkliže…
Pere si lice,
navlači tu robu,
pomalo je ljuta,
potiho preklinje,
sve joj je teško,
do ničeg joj nije…
Kad kava zakipi,
kad cigaret' svoj povuče,
ona je budna,
navuče si masku,
da san svoj prikrije,
i krene u dan do kojeg
još uvijek stalo joj nije.
On
Budilica još ne zvoni,
a on već budan,
diže se, polako,
da je ne probudi…
I trk u kupaonu,
gdje muzika sa radija ga budi.
Dok se brije,
lagano pjevuši,
kad tjelovježbu radi,
s radošću razmišlja
što novi dan
mu lijepog nudi…
Kad se obuče,
kad se do kraja spremi,
još stavi kap parfema,
e, tad je spreman on,
za kojeg boljeg dijela dana
od ranog jutra nema.
Tek se predvečer sastanu
i idu leći rano.
Ona, da što prije utone
u svoj mekan san,
a on, da što prije bi
dočekao novi dan.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: andreja-lea
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!