BUĐENJE

Ona

 

Rano je jutro,

ona još spava…

Zvoni joj sat,

zaboli je glava…

Jedva se diže,

dok blaženi san

pomalo otkliže…

Pere si lice,

navlači tu robu,

pomalo je ljuta,

potiho preklinje,

sve joj je teško,

do ničeg joj nije…

Kad kava zakipi,

kad cigaret' svoj povuče,

ona je budna,

navuče si masku,

da san svoj prikrije,

i krene u dan do kojeg

još uvijek stalo joj nije.

 

 

On

 

Budilica još ne zvoni,

a on već budan,

diže se, polako,

da je ne probudi…

I trk u kupaonu,

gdje muzika sa radija ga budi.

Dok se brije,

lagano pjevuši,

kad tjelovježbu radi,

s radošću razmišlja

što novi dan

mu lijepog nudi…

Kad se obuče,

kad se do kraja spremi,

još stavi kap parfema,

e, tad je spreman on,

za kojeg boljeg dijela dana

od ranog jutra nema.

 

 

 

Tek se predvečer sastanu

i idu leći rano.

Ona, da što prije utone

u svoj mekan san,

a on, da što prije bi

dočekao novi dan.

 

andreja-lea

Komentiranje je zaprto!

andreja-lea
Napisal/a: andreja-lea

Pesmi

  • 06. 05. 2015 ob 14:51
  • Prebrano 350 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 145.81
  • Število ocen: 5

Zastavica