Snaga razlama svjetlost u prizor smaknuća i buđenja

lomi kosti 

Konstrukcije moralnih nepogoda

kao dine mijenjaju oblik

Užegla zemlja halapljivo pije rosu sa obješenih vlati

osušenih riječi

Kazaljke slijepe tumače vrijeme

prošlost predskazanjem budućnosti prijeti

I sve je nekako zavijeno u prljave plahte 

i vlažne zavoje

Samo lakrdijaš trusi posljednje kapi 

iz neoprane čaše u lokalnoj birtiji

Dan memljivo zaudara

Fijuk zločina saginje neoprane glave

rođenih da budu žrtve u bezumlju 

A mi smo žnjeli žito 

zlatni snopovi nudiše miris plodne zemlje

Ruke žene u tijestu 

Miriše pogača

pekmez od šljiva

U magli porušen dom 

između oltara izgubljen osmjeh

Djeca obukla tugu 

prostrla kosu na hladna uzglavlja

Ljubica Ribić