Žurimo na posao,

vani je još mrak,

u društvu

guste magle

svuda oko nas…

Prva kava u kantini,

lagano naoblačenje vani,

koje s dolaskom šefova

pojačava,

postaje vjetrovito,

a došlo je vrijeme i za sastanak…

Na sastanku,

bla, bla, bla,

ha, ha, ha,

da, da, da…

Dolazi nevera,

pa prolom oblaka,

žučnu svađu,

pomno prati  jaka grmljavina…

Nakon svega,

eto spas,

vrijeme je odmora,

prestala je kiša,

odmah se puno lakše diše…

Zatim kuckanje po tastaturi,

razbijanje nervoze,

spasonosna crna  kava,

 sat na ruci četrnaest otkucava…

Tračevi u kutovima ureda,

tu i tamo još

pokoja kišna kap se staklom kliže,

u petnaest sati

razvedravanje,

u šesnaest

povratak kući

uz zagrljaj burina,

sramežljivih zraka sunca

i umornih lica…

Ručak krčka,

dječji šušur u dvorištu se čuje,

dolazi nam škura bura…

Napadaji popodnevnog  zijevanja

tope se u mladom mraku,

slijede

večera i vijesti,

pušenje na balkonu,

ulične mačke naglavačke,

bura više nije škura,

nebo je kristalno čisto,

 zvijezde su zlatne,

kad odjednom

opet dolazi oluja,

nestala je struja…

Idemo mi leći,

ispod popluna

nadamo se sreći…

Nismo slušali vremensku prognozu,

nije nas ni briga,

ionako znamo

bit' će opet svega.

Sad je samo važno

da smo skupa,

da nam nije zima.

                                                                                                                             Andreja Malta

andreja-lea