U strahu da mu se pjesme
ne prokurvaju
poeta ih je ljubomorno
čuvao od očiju javnosti
po ladicama stare kredence
u spavaćoj sobi

kad je umro
slučajno su pronađene
zajedno s oporukom
u kojoj je svoju kolekciju
rasparanih i rasparenih čarapa
ostavio Bogu
(zlu ne trebalo, uvijek je Njega
zamišljao bosonogog)

pjesme su mu se ipak prokurvale
i postale svačije

u Tokiju je jedna ulica
u kvartu prostitutki
prozvana po njegovom imenu.

Duško Babić