jutro

je svjetlo sivo

šiba ga južina

nepromišljenom snagom

i lišće pada

pada nježno

poput snježnih pahulja

vrpolji se i šuška

kao da kiša rominja

ja hodam

stazama

koje vode

prema tebi

draga

dugo te nisam posjetila

nekako nisam našla vremena

možda  ni snage

za naš susret

ponovni

stanem

i osjećam kako me

sivilo jutra

guši

ispred tvog

vječnog počivališta

dok palim svijeću

crvenu

poput našeg prijateljstva

i ljubavi

draga…

zašto si me samo tako

ostavila

bez riječi

smiješka

onog zadnjeg

pitam se

dok molim očenaš

za tebe

za mene

za sve nas

koliko je samo godina prošlo

od onog dana

strah me je

priznati

koliko mi nedostaješ

zato i rijetko

dolazim

iako te jednako volim

i voljet ću te

zauvijek

istim žarom

istom snagom

draga

moja

nikad prežaljena

prijateljice

                                                                                                                             Andreja Malta

andreja-lea