U MOJOJ GLAVI

U mojoj glavi,

tisuće zbrkanih misli,

pretvara se u slapove

nikada izgovorenih riječi…

Izlijevajući se u rijeke,

jezera i mora…

Te potonule, neizgovorene riječi,

u tamnim dubinama

hladnoga mora,

nestaju u utrobama velikih,

nepoznatih riba…

A htjela bih da znaš …

da konačno više ne osjećam

samo svoju glavu, svoje tijelo

udove i utrobu …

Htjela bih da znaš,

da sam konačno u svoj toj zbrci

pronašla svoju izgubljenu dušu…

koju nikako nisam mogla naći

sve te godine

dok sam onako hodala sama,

okružena svakakvim ljudima,

tražeći je svugdje…

I htjela bih da zajedno osjetimo

tu ljubav koju

osjećam ja,

sad, kad sam je konačno pronašla

među tvojim dlanovima,

kojima mi diraš dušu

puneći je svojom ljubavi,

nekada i do boli…

Andreja Malta

andreja-lea