Demokraciji
nema mjesta
u umjetnosti
tu vladaju
aristokrate
buržuji
i buntovnici

staza je to
što se širi
kao miris
sa drvoredima
bez brojeva

i moja je ljubav
velika umjetnica
ona prstima
stvara okomicu
na lice
crne, bijele i žute
djece crvenog srca

( kupit ću joj
violinu
bez struna
bez gudala
i bez tijela
za rođendan )

kad imaš
tako duge misli
muzika je za tebe
nebesko meso
što ostaje
kad mu skineš lak
s lakih kostiju

a ljubav će ionako
po svemu sudeći
opet
srušiti ovu planetu.

Duško Babić