NE NAGINJI SE VAN

 

u rano jutro

sa starog kolodvora

sjećanja naviru

 

bijeli se prva zora

ja hodam polusvjestan

poznatim cestama

prolazim pokraj kioska

kod tvornice duhana

zastajem

okrećem se

 

vuče me kolodvor

 

za tren sam ponovo tamo

 

i opet polaze vlakovi

gledam gdje je sada

prvi peron

drugi kolosijek

ne razumijem

zašto kolodvor sliči

napuštenom 

odavno napuštenom mjestu

kada vlakovi ponovo polaze

 

ja ga nisam napustio

ti jesi

sjećam se

prvim jutarnjim vlakom

za tko zna gdje

 

i nestala si

prije nego što sam

mogao izgovoriti

bilo što

 

ili pomisliti 

bilo što

 

i sad kao po kazni

svakoga bogovjetnog jutra

stojim na davno napuštenom peronu

i neprestano ponavljam

te četiri besmislene riječi

 

ne naginji se van

 

na naginji se van

 

ne naginji se van...

Milen Šelmić

Komentiranje je zaprto!

Milen Šelmić
Napisal/a: Milen Šelmić

Pesmi

  • 11. 04. 2015 ob 02:32
  • Prebrano 502 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 259.46
  • Število ocen: 8

Zastavica