Sedmi dan proljeća. Sitne čestice rosulje uvlače se u sva rodilišta zemlje. Mokra magla kao plodova voda razlijeva se eterom. S mokrih ogranaka vise biserne kapljice, koje blagi naleti povjetarca otkidaju i kao Evine suze predaju zemlji. Iz roza posteljica nabreklih pupoljaka, tišina vremena šapuće otajstvo novih plodova. Po voćnjacima ispod nagih porodilja, rasprostiru se zelene plahte ukrašene cvijećem.
bubre voćnjaci
po nagim rodiljama
sipi rosulja
Promatram probijanje roza latica, kroz otvaranje zimskog pupoljka i razmišljam o bolnim trudovima žene. O otvaranju maternice, izlasku djeteta kao najljepšeg cvijeta ljudskog života i smrti odbačene posteljice, koja je devet mjeseci štitila i hranila plod. Kao zimski pupoljak biljke.
rađa jabuka
s ogranaka kapaju
Evine suze
Za dva dana je Cvjetnica, pomislih i ugledah ispred sebe bljedunjavu djevojčicu kako, poput probuđene Perzefone, nestašno skače po brežuljcima i u košaricu bere cvijeće; tu je i bijeli lavor na sredini sobe, pun svježe vode s jagorčevinama, modrim i bijelim ljubičicama… i očev obraz u tom cvijeću, koji suzom skliznu niz moje lice. Proživjevši svoje vazmeno otajstvo je već davno napustio ovaj svijet.
novo proljeće
u vazmeno otajstvo
uvodi cvijet
Vazmeno otajstvo - posljednji događaji iz Isusova života: muka, smrt, uskrsnuće
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: vida
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!