Vazmeno otajstvo (haibun)

Sedmi dan proljeća. Sitne čestice rosulje uvlače se u sva rodilišta zemlje. Mokra magla kao plodova voda razlijeva se eterom. S mokrih ogranaka vise biserne kapljice, koje blagi naleti povjetarca otkidaju i kao Evine suze predaju zemlji. Iz roza posteljica nabreklih pupoljaka, tišina vremena šapuće otajstvo novih plodova. Po voćnjacima ispod nagih porodilja, rasprostiru se zelene plahte ukrašene cvijećem.

 

bubre voćnjaci
po nagim rodiljama
sipi rosulja

 

Promatram probijanje roza latica, kroz otvaranje zimskog pupoljka i razmišljam o bolnim trudovima žene. O otvaranju maternice, izlasku djeteta kao najljepšeg cvijeta ljudskog života i smrti odbačene posteljice, koja je devet mjeseci štitila i hranila plod. Kao zimski pupoljak biljke.

 

rađa jabuka
s ogranaka kapaju
Evine suze

 

Za dva dana je Cvjetnica, pomislih i ugledah ispred sebe bljedunjavu djevojčicu kako, poput probuđene Perzefone, nestašno skače po brežuljcima i u košaricu bere cvijeće; tu je i bijeli lavor na sredini sobe, pun svježe vode s jagorčevinama, modrim i bijelim ljubičicama… i očev obraz u tom cvijeću, koji suzom skliznu niz moje lice. Proživjevši svoje vazmeno otajstvo je već davno napustio ovaj svijet.

 

novo proljeće

u vazmeno otajstvo
uvodi cvijet

 

Vazmeno otajstvo - posljednji događaji iz Isusova života: muka, smrt, uskrsnuće

vida

Komentiranje je zaprto!

vida
Napisal/a: vida

Pesmi

  • 29. 03. 2015 ob 10:18
  • Prebrano 669 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 258.76
  • Število ocen: 9

Zastavica