Ne, ne tražim milost
jer Gospode,
mogao si moju slabu krv
darovati zemlji, stablu
ili kakvom moru
i ne pustiti me da tako naivno
povjeravam ti ljubav
razasuta između sreće
i očajanja.
Sva sam prerušen strah
i više mi se neće skupljati
u poeziju i golo srce
koje nagrđuju sve te
godine i razlozi
i sunce koje nikad
ne izlazi ovdje
Neka se nose u tri lijepe
predvečernje samoće
i skromna svjetla
na drugom kraju života,
ne , ne tražim milost,
jer ti i ja
nagodit' ćemo se drukčije
ili ćemo ovaj osjećaj
koji kao ptica udara u staklo
privesti kraju.

luciapavlovic